Povijest tetoviranja

Tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli. Tetoviraju se uglavnom ljudi i to iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga. Životinje se tetoviraju u svrhu označavanja vrste za uzgoj, vlasništvo, selekciju i zdravstvene svrhe. U simboličkom smislu, tetoviranje je nešto poput odijevanja bez odjeće – ipak, prije svega u kombinaciji s odjećom (na dijelovima tijela vidljivim nakon odijevanja).

Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže Maorskih plemena s otočja Novog Zelanda. Maori imaju facijalne tetovaže, a smatra se da riječ tetovaža (eng. Tattoo) dolazi od njihove riječi tatau. Japanci se tetoviraju takozvanim “irezumi” tetovažama, koje su također facijalne, što je japanska tradicija.

Poznato je da je tetoviranje različitih dijelova tijela rasprostranjeno diljem svijeta, počevši od Afrike (Berberska plemena, Južne Amerike (indijanska plemena), Kine itd. U suvremeno vrijeme tetoviranje ne poznaje granice i ljudi se tetoviraju u svim dijelovim svijeta. Ponekad je tetoviranje i simbol represije kao kod Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su nacisti ljude u koncentracijskim logorima obilježavali tetoviranjem brojeva na podlaktice.

Tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini potječe još iz vremena turskog osvajanja Bosne i Hercegovine, kada su Turci otimali djecu i vodili ih u janjičare, a djevojke prisilno uzimali i privodili na islam. Hrvati katolici su počeli tetovirati kršćanske simbole kako bi bili odbojni Turcima i kako bi naglasili pripadnost katoličkoj vjeri.